Pojam anksioznosti obuhvaća širok spektar karakteristika vezanih uz određene emocije, fizičke manifestacije i način razmišljanja koji je vidljiv i koji osoba više ili manje svjesno proživljava kada se osjeća anksiozno. Kada dakle govorimo o anksioznosti govorimo o vrlo raširenoj pojavi u današnjem suvremenom društvu koja je karakterizirana određenim subjektivnim osjećajem uznemirenosti, straha, panike, duševnog bola. Način razmišljanja kada je osoba anksiozna pun je strepnje, zabrinutosti, neizvjesnosti, napetosti i uznemirenosti s negativnim razmišljanjima o tome što mi se možda može dogoditi ili što mi se to odjednom događa sada.
Tjelesni obrazac anksioznih osoba karakterizira sve pliće disanje, stiskanje dijafragme i „odcjepljivanje“ to jest određeno prekidanja kontakta između glave i tijela. Osoba kao da prestaje doživljavati sebe kao cjelinu; doživljava sebe samo kroz glavu:“ to sam Ja“, a svoje tijelo u kojem se doživljava odnosno manifestira osjećaj anksioznosti i neugode osjeća kao:“ tijelo nisam Ja“. Na određeni način dakle dolazi do „odcjepljivanja „ glave od ostatka tijela s tendencijom da se sva energija nakupi (skoncentrira) u glavi. Karakteristike anksioznih stanja mogu biti i probavne smetnje, problemi sa spavanjem, glavobolje a u ekstremnijim slučajevima i bol u plućima i panični napadaji.

Anksioznost je vrlo kompleksno stanje koje se razlikuje od običnog stresa ili uobičajenih napetosti. To je stanje koje je kroz psihoterapijsko – holističku perspektivu najlakše moguće opisati kao simptom koji se javlja kada pokušavamo kompenzirati i potisnuti nemir, strah, paniku, uzbuđenost koji se osjetilno javljaju u tijelu. Obzirom da kroz tijelo osjećamo i u tijelu se manifestiraju emocije i senzacije, organizam pokušava takve uzbuđujuće i rijetko ugodne emocije potisnuti i tako s njima prekinuti kontakt. Jedan od ne baš uspješnih načina nošenja s takvim stanjima je, na primjer, pretjerano uzimanje hrane, kako bi se neugodne osjećaje i neugodna stanja umanjilo. Te emocije najčešće ne želimo osjetiti ni izraziti već od njih nastojimo odvojiti kako bi lakše preživjeli određene situacije u sadašnjosti ili, ako smo ih potisnuli, kako bi lakše preživjeli određene situacije iz prošlosti. To su emocije koje su uglavnom proizvod niza iskustava iz naših odnosa i relacija s okolinom ( traumatična iskustva, svakodnevna iskustva ljutnje i tuge, iskustva strepnje, odbačenosti i slično).
Određena iskustva i emocije naravno možemo potiskivati no postavlja se pitanje koliko dugo i kako, potiskujući emocije, dalje funkcioniramo u smislu kvalitete života. Za potiskivanje emocija potrebna je naime određena količina energije koja onda više nije dostupna za druge vrste ekspresija i kreacija. U ekstremnim slučajevima govorimo o anksioznim poremećajima to jest o specifičnim fobijama i paničnim napadajima karakterističnim za anksioznost, kao o paralelnim i dominantnim dimenzijama koje osjećamo i proživljavamo.
Emocije (latinski- pokrenuti se prema van) imaju svoj smjer kretanja i nastaju uglavnom u našem torzu te se kreću prema gore (najčešće) što se još naziva i „putanja ekspresije“ (J. Kepner 2010.) Osjećaji kao što su tuga, radost, ljutnja su osjećaji koje, kada ih iskusimo, osjećamo kao da se dižu prema gore, iz našeg torza prema grlu, kako bi bili izraženi i izrečeni te prema našem licu kako bi ih pokazali i izrazili. Tako i potisnuti osjećaji mogu, u kontaktu s okolinom, postati stimulirani i mogu se početi kretati „prema gore“, što je uobičajena reakcija. Kada se to događa, dakle kada se pod utjecajem kontakta s okolinom potisnuti osjećaj nanovo stimulira, organizam iznova nastoji taj osjećaj obuzdati kroz zaustavljanje disanja, pliće disanje, stiskanje mišića oko doljnjeg i srednjeg dijela torza ( trbuh, dijafragma) a sve s idejom da se ti osjećaji ponovno potisnu i na taj način obuzdaju.
U slijedećem broju detaljnije ću pojasniti obrazac koji se aktivira s pojavom anksioznosti, pojasniti ću moguće smjerove psihoterapijskog rada kao i važnost svjesnog razumijevanja obrasca našeg djelovanja koji dovodi do vrlo neugodnih i često bolnih osjećaja kada smo preplavljeni svim emocijama koje se javljaju s osjećajem anksioznosti.