Dugan d.o.o. - za poticanje osobnih, obiteljskih i organizacijskih potencijala

Radionica “SUPERVIZOR KAO BREND” na 3. Hrvatskoj konferenciji o superviziji

vdugandzic — Thu, 19 Jan 2012 13:51:57 +0000

U Opatiji se ove godine od 18. do 20.travnja odvija 3. Hrvatska konferencija o superviziji “Postignuća i izazovi razvoja supervizije”.

Na konferenciji će biti predstavljen bogat i sadržajan program – izlaganja, okruglih stolovai radionica.

U sklopu konferencije održat će se i radionica “Supervizor kao brend” koju će voditi Sunčana Kusturin, dipl.soc.radnica, certificirana supervizorica i mr.sc.Velimir Dugandžić, prof. certificirani psihoterapeut i supervizor a namjenjena je supervizorima.

Sve detaljne informacije kao i preliminarni program možete pogledati i preuzeti OVDIJE Obavijest i preliminarni program 3. hrvatske konferencije o superviziji 2012.

Radionica “Nije sve u glavi – tjelesna psihoterapija” na 1. međunarodnoj konferenciji SPUH u Zagrebu 29 i 30.10.2011.

vdugandzic — Tue, 25 Oct 2011 19:32:24 +0000

U Zagrebu će se 29 i 30.10.2011. održati 1.međunarodna konferencija Saveza psihoterapijskih udruženja Hrvatske pod nazivom “Istine o psihoterapiji”.

Evo što kažu sami organizaori o konferenciji” Položaj psihoterapeutske profesije, kao i onih koji se njome bave, u Hrvatskoj još uvijek nije uređen zakonskim okvirima što otvara brojna pitanja u struci. Tko se može, a tko ne može baviti ovom profesijom, kakva je izobrazba potrebna za pružanje psihoterapeutskih usluga, što je to psihoterapija uopće – liječenje ili tretman – samo su neka od pitanja na koja Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske ovom konferencijom želi ukazati i pridonijeti njihovu rješavanju.”

Drugog dana konferencije će se održati niz radionica za stručnjake i građane. Radionica pod nazivom “Nije sve u glavi – tjelesna psihoterapija” održat će se u nedjelju od 15:40 – 16:55 i namjenjena je stručnjacima.
Prijave za radionicu su popunjene - 17 polaznika.

Voditelj radionice su:
Velimir Duganžić (DGIPH)
Aleksandra Stevanović (DGIPH)

Kratak sažetak i opis radionice:

Svijest o senzornom iskustvu samih sebe kao živih tijela je esencijalna za razvoj i održavanje kontinuiteta osjećanja samog sebe. Neuro znanstvena istraživanja u zadnjih dvadesetak godina jasno upućuju na povezanost uma i tijela i međuovisnost tjelesnih stanja i temelja osjećaja sebe. Znanje o međuovisnosti uma i tijela te ulozi tijela u psihoterapiji je izuzetno važno za psihoterapeute neovisno o modalitetu koji u svome radu koriste. Znanje i svjesnost o senzo motornim iskustvima klijenta sa kojim radimo kao i vlastitog senzo motornog iskustva tijekom terapije omogućava razumijevanje i praćenje fenomena koje opserviramo i doživljavamo tijekom terapije. U radionici ćemo kroz dijalog i konkretne iskustvene vježbe potaknuti mogućnost da sudionici kroz vlastito iskustvo steknu nove informacije o kapacitetima i značajkama tijela u psihoterapijskom procesu sa ciljem praćenja i facilitacije promjene.

CPD seminar pod nazivom “Early Development and Identity” CPD training seminar sa Carmen Joanne Ablack Zagreb, 25 – 27.11. 2011.

vdugandzic — Tue, 26 Jul 2011 13:00:09 +0000

Poštovani!

Obavještavamo Vas da se od 25.-27.11.2011. u Zagrebu održava CPD radionica za psihoterapeute na temu: “Early Development and Identity”. Tema radionice je izuzetno važna za psihoterapijski rad u današnjem društvu u kojem je kulturni identitet jednako snažno prisutan i važan kao i nekada sa jednom razlikom – multikulturalnog pluralizma i velikih kulturalnih promjena koje su karakteristične za suvremena demokratska drustva kojima pripada i Hrvatska.

Radionica je nemjena psihoterapeutima različitih terapijskih škola i usmjerenja. Radionicu će voditi Carmen Joanne Ablack CABP, UKCP, tjelesni psihoterapeut, gestalt psihoterapeut i supervizor sa 30 gogodišnjim terapijskim iskustvom u radu sa pojedincima i grupama u UK i u zemljama zapadne Europe. Carmen je počani član UKCP-a, bivši edukator CABP i predavač na poslijediplomskom studiju Gestalt Centra London.
Svaki sudionik po sudjelovanju dobiva potvrdu sa brojem sati CPD radionice, datumom i temom radionice.
Radionica se prijavljuje i psihološkoj komori – za sudionike koji su članovi komore.

U prilogu se nalazi letak u kojem se nalaze detaljnije informacije o samoj radionici i voditelju.

Mjesto održavanja radionice: Dječji vrtić Šumska Jagoda, na adresi Sveti Duh 75.

Cijena sudjelovanja na radionici je: 1000,00 kn

Detaljni opis CPD radionice možete pogledati u prilogu Early Development & Identity Nov 2011

Prijave se šalju popunjavanjem obasca za prijavu – Prijavnica body psychotherapy na adrese:
Aleksandra Stevanovic: stevanovic.aleksandra@gmail.com , i Velimir Dugandžić: duganv@gmail.com

Srdačan pozdrav i vidimo se na radionici.

Anksioznost i zabrinutost

vdugandzic — Tue, 12 Jul 2011 12:34:07 +0000

Pojam anksioznosti obuhvaća širok spektar karakteristika vezanih uz određene emocije, fizičke manifestacije i način razmišljanja koji je vidljiv i koji osoba više ili manje svjesno proživljava kada se osjeća anksiozno. Kada dakle govorimo o anksioznosti govorimo o vrlo raširenoj pojavi u današnjem suvremenom društvu koja je karakterizirana određenim subjektivnim osjećajem uznemirenosti, straha, panike, duševnog bola. Način razmišljanja kada je osoba anksiozna pun je strepnje, zabrinutosti, neizvjesnosti, napetosti i uznemirenosti s negativnim razmišljanjima o tome što mi se možda može dogoditi ili što mi se to odjednom događa sada.
Tjelesni obrazac anksioznih osoba karakterizira sve pliće disanje, stiskanje dijafragme i „odcjepljivanje“ to jest određeno prekidanja kontakta između glave i tijela. Osoba kao da prestaje doživljavati sebe kao cjelinu; doživljava sebe samo kroz glavu:“ to sam Ja“, a svoje tijelo u kojem se doživljava odnosno manifestira osjećaj anksioznosti i neugode osjeća kao:“ tijelo nisam Ja“. Na određeni način dakle dolazi do „odcjepljivanja „ glave od ostatka tijela s tendencijom da se sva energija nakupi (skoncentrira) u glavi. Karakteristike anksioznih stanja mogu biti i probavne smetnje, problemi sa spavanjem, glavobolje a u ekstremnijim slučajevima i bol u plućima i panični napadaji.

Anksioznost je vrlo kompleksno stanje koje se razlikuje od običnog stresa ili uobičajenih napetosti. To je stanje koje je kroz psihoterapijsko – holističku perspektivu najlakše moguće opisati kao simptom koji se javlja kada pokušavamo kompenzirati i potisnuti nemir, strah, paniku, uzbuđenost koji se osjetilno javljaju u tijelu. Obzirom da kroz tijelo osjećamo i u tijelu se manifestiraju emocije i senzacije, organizam pokušava takve uzbuđujuće i rijetko ugodne emocije potisnuti i tako s njima prekinuti kontakt. Jedan od ne baš uspješnih načina nošenja s takvim stanjima je, na primjer, pretjerano uzimanje hrane, kako bi se neugodne osjećaje i neugodna stanja umanjilo. Te emocije najčešće ne želimo osjetiti ni izraziti već od njih nastojimo odvojiti kako bi lakše preživjeli određene situacije u sadašnjosti ili, ako smo ih potisnuli, kako bi lakše preživjeli određene situacije iz prošlosti. To su emocije koje su uglavnom proizvod niza iskustava iz naših odnosa i relacija s okolinom ( traumatična iskustva, svakodnevna iskustva ljutnje i tuge, iskustva strepnje, odbačenosti i slično).
Određena iskustva i emocije naravno možemo potiskivati no postavlja se pitanje koliko dugo i kako, potiskujući emocije, dalje funkcioniramo u smislu kvalitete života. Za potiskivanje emocija potrebna je naime određena količina energije koja onda više nije dostupna za druge vrste ekspresija i kreacija. U ekstremnim slučajevima govorimo o anksioznim poremećajima to jest o specifičnim fobijama i paničnim napadajima karakterističnim za anksioznost, kao o paralelnim i dominantnim dimenzijama koje osjećamo i proživljavamo.
Emocije (latinski- pokrenuti se prema van) imaju svoj smjer kretanja i nastaju uglavnom u našem torzu te se kreću prema gore (najčešće) što se još naziva i „putanja ekspresije“ (J. Kepner 2010.) Osjećaji kao što su tuga, radost, ljutnja su osjećaji koje, kada ih iskusimo, osjećamo kao da se dižu prema gore, iz našeg torza prema grlu, kako bi bili izraženi i izrečeni te prema našem licu kako bi ih pokazali i izrazili. Tako i potisnuti osjećaji mogu, u kontaktu s okolinom, postati stimulirani i mogu se početi kretati „prema gore“, što je uobičajena reakcija. Kada se to događa, dakle kada se pod utjecajem kontakta s okolinom potisnuti osjećaj nanovo stimulira, organizam iznova nastoji taj osjećaj obuzdati kroz zaustavljanje disanja, pliće disanje, stiskanje mišića oko doljnjeg i srednjeg dijela torza ( trbuh, dijafragma) a sve s idejom da se ti osjećaji ponovno potisnu i na taj način obuzdaju.
U slijedećem broju detaljnije ću pojasniti obrazac koji se aktivira s pojavom anksioznosti, pojasniti ću moguće smjerove psihoterapijskog rada kao i važnost svjesnog razumijevanja obrasca našeg djelovanja koji dovodi do vrlo neugodnih i često bolnih osjećaja kada smo preplavljeni svim emocijama koje se javljaju s osjećajem anksioznosti.

„A kakve to veze ima sa tobom?“

vdugandzic — Tue, 12 Jul 2011 12:32:26 +0000

Potaknut iskustvima iz terapijskog rada s klijentima kao i svakodnevnim vlastitim iskustvima u kontaktu s okolinom odlučio sam se u ovom tekstu detaljnije osvrnuti na fenomenološki aspekt i pozadinu svakodnevne komunikacije između ljudi. Naime često se u terapijskom radu i u svakodnevnim iskustvima susrečem s pitanjima klijenata ili svjedočim da se ljudi jako opterećuju s povratnim informacijama o sebi koje dobivaju tijekom komuniciranja s osobama iz svoje okoline. Čovjek često puta bude povrijeđen i zasmeta ga nečija opservacija, komentar, kritika, ponašanje odnosno nečiji stav o njemu. Razumljiva je potreba da se preispitujemo u odnosu na feedbackove iz okoline i razumljivo je da smo ponekad povrijeđeni kada je povratna informacija u neskladu sa slikom koju imamo o sebi samima.
Međutim, preispitivanje je također i dio zdravog procesa samoregulacije te potiče autopoetične procese na svim razinama (individualnim, obiteljskim, društvenim). Svakako želim istaknuti i činjenicu da govoreći o drugima pojedinac zapravo jako puno govori o sebi. Postavlja se pitanje jesmo li svijesni vlastitih potreba tog aspekta našeg manifestiranja te potreba iz kojih proizlaze naša komuniciranja, opserviranja, kritiziranja, procijenjivanja, provociranja? Jesmo li svjesni naše potrebe da se uzvisimo u odnosu na nekog drugog ili da nekog drugog uzvisimo u odnosu na nas same? Često zaboravljamo da nečija kritika, procjena te odnosni aspekt u komunikaciji (osim sadržajnog) jako puno govori o toj drugoj osobi. Stoga se postavlja jedno jako važno, poticajno i na rast i razvoj usmjereno pitanje; „ A kakve to veze ima sa tobom?“

Dakle kakve veze sa mnom ima potreba da nekog procijenjujem, da se s nekime/nečime bavim, trošim svoju energiju i usmjeravam je na procijenjivanje, pozicioniranje i kritiziranje te osobe, te grupe ljudi, tih poznanika, tih kolega itd. Kako to da mi je to bitno i zašto sam usmjeren na taj način ? S kojom mojom unutarnjom potrebom to ima veze i s kojim ciljem to radim, zašto je taj cilj vezan uz tu osobu i mene? Na koji je način to povezano s mojim unutarnjim otporima, strahovima, manjkom samopouzdanja, osjećajem ugroženosti i nekompetentnosti?.
Ljudi koji imaju stalnu potrebu pričati o drugima, tračati druge, baviti se tuđim životima na razini trača, procijene i ladičarenja ustvari proiciravaju svoje aspekte na druge i ostaju ustvari duboko ili nesvijesni ili distancirani od autentičnih osjećaja i potreba kojima je takvo ponašanje iz pozadine upravljano. U gestaltu bi rekli;“.. koja je pozadina i potreba u pozadini ili kakve to veze ima sa mnom što ja s tobom na ovaj način razgovaram?“. Važno je upamtiti da ljudi koji imaju stalnu potrebu biti u pravu, dominantni, kontrolirati okolinu zapravo govore i o vlastitim strahovima i unutarnjim konfliktima, strepnjama i nesigurnostima.
Ljudi koji su sigurni u sebe, koji vole i prihvaćaju sebe nemaju potrebu na spomenute načine komunicirati s okolinom i razvijati takovu dinamiku odnosa. Oni posjeduju dovoljno empatije za sebe, svjesni su vlastitih slabosti ali i kvaliteta te razumiju i rasuđuju na dubljim razinama s okolinom. Bilo da je riječ o svakodnevnoj neobaveznoj komunikaciji ili o komunikaciji u bilo kojem profesionalnom kontekstu. Upravo taj aspekt i ta fenomenološka, filozofska i epistemološka činjenica bila je i jedan od motora pokretaća antipsihijatrijske kontrakulture iz 60 –tih i početka 70- tih godina prošlog stoljeća. Tih godina prošlog stolječa (antipsihijatrijska kontrakultura) snažno je poduprijeta humanističkim pravcima psihoterapije. Mislim da se svi sijećamo filma „Let iznad kukuvičjeg gnjezda“.
Na kraju se ponovno postavlja pitanje a kakve to veze ima sa mnom ? Važno je da sam svjestan svojeg puta i svoje potrebe da se bavim ovom temom baš danas, baš sada i baš ovdje.

Pasivno agresivno djelovanje

vdugandzic — Tue, 12 Jul 2011 12:29:43 +0000

Iz stručne literature poznati je izraz „pasivna agresivnost „ u smislu da se nekoga označava i opisuje kao pasivno agresivnu osobu. To je termin kojim se pokušava opisati ponašanje osoba koje se, koristeći strategije indirektnog otpora prema autoritetima, odgovornostima i obavezama, brane od stvarnog kontakta s ljudima koji su sastavni dio njihovih odnosa.

Pasivno agresivni stil ponašanja određene osobe prepoznatljiv je kroz simptome stalnog prigovaranja, iritirajućeg ponašanja prema drugima i izražavanja nezadovoljstva u raznim situacijama. To je način da se izrazi agresivnost i da se iskomunicira nezadovoljstvo u odnosu prema nekome s kime smo u kontaktu, a u svojoj smo osobnosti skloni pasivno agresivnom djelovanju. Pasivno agresivno ponašanje uvijek je neizravan pokazatelj ljutnje kroz kašnjenje na dogovorene sastanke npr., dogovore, gubljenje stvari, prokasrinacijt (?) , a prepoznatljivo je kod ljudi koji ne vole da im se naređuje i zapovijeda. Paradoksalno je međutim da upravo ti ljudi često bivaju uključeni u odnose u kojima takav oblik ponašanja dolazi do izražaja ( npr. upošljavaju se upravo na takovim radnim mjestima gdje imaju nadređene koji vole kontrolirati i naređivati). Osobe s pasivno agresivnim ponašanjem često nisu svjesne svoje pasivne agresivnosti te je, kada ih se suoči s njihovom agresivnošću u nekom odnosu, u pravilu negiraju. Pasivno agresivnim ponašanjem osoba zapravo manifestira svoj strah od izravne konfrontacije, misleći da bi mogla izgubiti podršku druge osobe ili ne bi bila u stanju izdržati eventualni napad druge osobe. Stoga je izbjegavanje i negiranje situacije i osjećaja ugroženosti logična posljedica koja se manifestira specifičnim ponašanjem tj. pasivnom agresivnošću.

To naravno ne mora biti i često nije svjesni strateški plan ponašanja no ponekad postaje i svjesni izbor odnosno obrazac kojeg se pojedinac čvrsto drži. Jedna od značajki odnosa u kojem jedna strana pokazuje pasivno agresivnu dinamiku je da takav odnos često izaziva otvoreno agresivno ponašanje i druge strane u odnosu U svojoj biti pasivno agresivno ponašanje je zapravo ljutnja i neprijateljstvo često karakteristično za doba puberteta no javlja se i kod odraslih osoba posebno kod onih koje su pod nečijom stegom i kontrolom ( šefova na poslu ili partnera s kojima su intimni npr.). Nesvjesna želja osobe s pasivnom agresivnošću usmjerena je na postizanje autonomije ali na indirektan način. Naime, otvoreno zastupanje sebe i suprotstavljanje drugima koji nas ugrožavaju subjektivno je neprihvatljiva opcija zbog straha od odbacivanja, odsustva vlastite potpore ili potpore druge osobe.
Pasivno agresivno ponašanje često je prisutno u partnerskim odnosima a manifestira se kroz razne oblike izbjegavanja intimnih odnosa, intimnosti, realizacije dogovora i slično. Jedna strana u odnosu naime na taj način sabotira sebe ili samo iskustvo u kojem su se partneri naizgled dogovorili da sudjeluju kao tim.

Snovi i njihova interpretacija

vdugandzic — Tue, 12 Jul 2011 12:25:10 +0000

Jedna od poznatijih rečenica i izreka vezanih uz značenje i svrhu sanjanja je Freudova rečenica „Snovi su kraljevski put prema nesvjesnom“. Obzirom da je zajednička karakteristika gotovo svih psihoterapijskih pristupa da je svijesnost zdrava, ljekovita i vrlo dobrodošla, želim se pozabaviti pristupom interpretaciji snova na način koji naglašava integraciju i svijesnost onog što san i pojedini elementi sna znače za određenu osobu.
Za razliku od Freuda, osnivač i utemeljitelj Gestalt psihoterapije dr. Fritz Perls je ustvrdio da su „Snovi kraljevski put prema integraciji“. Prema toj teoriji svaki element u snu zapravo predstavlja aspekte našeg self-a ( sebstva ) koje smo odbacili, proicirali i nismo ih svijesni. Važno je istaknuti da, za razliku od nekih drugih pristupa interpretaciji snova, u gestalt pristupu psihoterapeut ne interpretira sadržaj, elemente i smisao sna već vodi klijenta kroz proces ponovnog oživljavanja vlastitog sna. Na taj se način klijent ili osoba koja je snivala određeni san pokušava iskustveno poistovjetiti sa svakim elementom u snu. To znači da osoba ponovno iz vlastite perspektive pokušava sagledati svaki element sna te pokušava osjetiti, vidjeti, doživjeti i biti svijestan pozicije tog elementa/objekta ili subjekta u snu. U gestaltu se takav naćin rada zove identificiranje s elementima sna, na način da osoba sada i ovdje osjeti kako je npr. biti auto u snu (..„Ja sam auto, ljubičaste sam boje, vozim i vidim“…). Radi se dakle o vrlo fenomenološkom pristupu radu sa snovima i o osvještavanju dijelova i cjeline sna te o pokušaju integracije dijelova sna u svjesnom budnom stanju. Nakon što se na taj način iskustveno doživi i oživi svaki pojedini element sna moguće je i povezivanje doživljenog u snu s vlastitim životom te smislom i značenjem za vlastiti život.
Ovaj vrlo intenzivan ali i vrlo zanimljiv način rada na interpretaciji snova karakterističan je za humanističke pristupe u psihoterapijskom radu. Svjesnost pojedinaca je naime, od strane određenih vladajućih struktura, već od davnina doživljavana kao opasnost i to vrlo nepoželjna opasnost. Jer „ svjesni“ pojedinci postaju svjesni vlastite odgovornosti za vlastiti život te postaju svjesni mogućnosti biranja alternativa u vođenju vlastitog života. Gdje god postoji tendencija ili skrivena namjera manipuliranja s pojedincima, kolektivima ili društvom u cjelini, u okviru pojedine države ili nacionalne i kulturne zajednice, svjesnost je vrlo nepoželjna.
Perls je također tvrdio da se procesnim i postepenim osvještavanjem snova na ovaj način dolazi do uvida u hijerarhiju „nezavršenih poslova“ pojedinaca. Kao što sam već ranije pisao nezavršeni poslovi su iskustva u kojima nismo uspijeli na adekvatan način ispuniti i realizirati potrebu koju smo željeli ostvariti a važna su nam jer su imala egzistencijalnu snagu za naš osjećaj cijeline i kompletnosti. Dakle, postajući svjesni hijerarhije svojih nezavršenih poslova, dobivamo i jasniju sliku o zanemarenim potrebama i ranjenim dijelovima vlastitog sebstva (selfa).

Seminar pod nazivom The” Borderline Dynamic and the Disorders of Self ” CPD training seminar in Zagreb – 23.-25.092011. u Zagrebu

vdugandzic — Tue, 12 Jul 2011 11:58:23 +0000

Poštovani!

Obavještavamo Vas da se od 23.-25.092011. u Zagrebu održava CPD radionica za psihoterapeute na temu: “The Borderline Dynamic and the Disorders of Self”. Radionica je nemjena psihoterapeutima različitih terapijskih škola i usmjerenja. Radionicu će voditi Tom Warnecke, ECP,EABP, UKCP tjelesni psihoterapeut i supervizor sa dugogodišnjim terapijskim iskustvom u radu sa klijentima koji imaju poremećaje osobnosti.
Svaki sudionik po sudjelovanju dobiva potvrdu koju potpisuje Tom Warnecke sa brojem sati CPD radionice, datumom i temom radionice.
Radionica se prijavljuje i psihološkoj komori – za sudionike koji su članovi komore.

U prilogu se nalazi letak u kojem se nalaze detaljnije informacije o smoj radionici i voditelju.

Mjesto održavanja radionice: Dječji vrtić Šumska Jagoda, na adresi Sveti Duh 75.

Cijena sudjelovanja na radionici je: 1000,00 kn

Za prijavu je potrebno popuniti obrazac za prijavu koji se nalazi u prilogu i poslati ga na adrese:
Aleksandra Stevanovic: stevanovic.aleksandra@gmail.com , i Velimir Dugandžić: duganv@gmail.com

Srdačan pozdrav i vidimo se u rujnu na radionici. Seminar je namjenjen svim psihoterapeutima bez obzira na teoretski pristup.

U prilogu možete pogledati kratko objašnjenje same radionice - The Borderline Dynamic and other Disorders of Self.

Prijavnica body psychotherapy

Završila edukacija iz Sistemskog Gestalt Coachinga – prva generacija 2010/2011 -ČESTITAMO

vdugandzic — Tue, 14 Jun 2011 09:15:04 +0000

Prošlog vikenda održan je završni modul edukacije iz Sistemskog Gestalt Coachinga prve generacije 2010-2011 koju je proveo IGW -Institut fur Integrative gestalttherapie Wurzburg (http://www.igw-gestalttherapie.de/) u suradnji sa Dugan d.o.o. za poticanje osobnih obiteljskih i organizacijskih potencijala. Edukaciju je vodila Sabine Engelman www.se-coaching.de

Edukaciju iz Sistemskog Gestalt Coachinga zavrsili su:

Jelena Matić Zbiljski

Maja Bakić Kardoš

Tomislav Ivezić

Sandra Čanić

Renata Takač Pejnović

Adrijana Košćec-Đuknić

Jasminka Mužinić Sabol

Marina Ajduković

i Velimir Dugandžić.

Čestitamo svima na sudjelovanju i uspješnom završetku edukacije iz Sistemskog Gestalt Coachinga.

Dugan d.o.o.

Predavanja na teme “Tjelesna terapija i stres” i “Gestalt terapija i panični napadaji” na konferenciji -Zdrav Um u Zdravom Tjelu-

vdugandzic — Tue, 03 May 2011 10:47:55 +0000

Predavanje na temu Stres kroz tjelesnu terapiju koje će održati mr.sc.Velimir Dugandžić, porf., Certificirani psihoterapeut ECP,EAGT,HUSOR možete poslušati na konferenciji “Zdrav Um u ZdravUm tijelu” koja će se održati 13. svibnja 2011. od 15:00 do 22:00 u Hotelu Dubrovnik, na adresi Ljudevita Gaja 1, U Zagrebu.

Na istoj konferenciji Velimir Dugandžić će održati i predavanje “Gestalt terapija i panični napadaji”.

Tekst o Tjelesnoj psihoterapiji i stresu možete pročitati i na stranici www.ordinacija.hr , a link se nalazi ovdje.

Raspored predavanja na konferenciji te teme i predavače možete preuzeti ovdje .

Vidimo se!