Treningu je prisustvovalo 60-tak sudionika u 4 grupe. Trening i predavanje vodio je mr.sc. Velimir Dugandžić, prof.

Jedan od težih osjećaja sa kojim se mi kao ljudska bića susrećemo tijekom života je osjećaj da nas je netko koga volimo i do koga nam je stalo napustio. U odnosu roditelja (bake, djeda, prijatelja) prema djetetu koje raste i razvija se osjećaj da je napušteno postaje prisutan u svijesti kada roditelj napusti djete jer je primjerice umro. Također sličan osjećaj napuštenosti „napustili su me ili napustila, napustio me je“ u unutarnjem osjećaju djetetovog bića postaje aktivan i kada je roditelj teško obolio i samim time postao zaokupljen sobom. Slična situacija i osjećaj da sam odbačen može se javiti i kada, ili kada mi se roditelji razvedu pa roditelj sa kojim više ne živim ili onaj sa kojim živim promjeni svoje ponašanje i obnašanje prema meni. Jedan oblik kako se razvija osjećaj napuštenosti je dakle kroz fizičko neprisustvo roditelja ili osobe koju volimo i uz koju smo jako vezani, dok je drugi način da roditelj emocionalno napusti svoje djete. Roditelj emotivno napušta svoje djete kada postaje emotivno nedostupan ili kada kažnjava svoje djete sa šutnjom ili odbijanjem komunikacije (komunikacija je odnos, dobra komunikacija je dobar odnos a loša komunikacija je loš odnos, a nedostatak komunikacije je propadanje odnosa). Ova dva primjera napuštanja djeteta su podjednako teška i razarajuća za djete te često uzrokuju takve eocionalne povrede koje se ne mogu iscijeliti bez profesionalne intervencije. Kada nije riječ o fizičkom odsustvu roditelja nego je riječ o osjećaju da smo emocionalno napušteni riječ je u stvari o psihološkom osjećaju da smo odbijeni i odbačeni. Često roditelji to ne čine namjerno i svjesno već zato jer nisu u stanju na adekvatan način reagirati radi svojih životnih iskustava i osjećaja prezaokupljenosti sobom i svojim potrebama koje ne zadovoljavaju na adekvatan način, no ponekad to rade i iz ideje da discipliniraju svoju djecu i na taj način ih doslovno emocionalno psihološki gaze. Ponekada i svjesno jer su ljuti na djete šalju poruke kao što su“ da sam znala da ćeš biti takav nikada se nebi udala za tvog oca“, ili „ti više nisi moja kćer jer sada znam da te ja nisam učila takvom razmišljanju, ponašanju, osjećanju i ne obraćaj mi se sa takvim idejama i zamislima“. Tu je direktno vidljiv obrazac odbacivanja i emocionalnog napuštanja. Jedan vrlo uobičajen, suptilan i često vidljiv primjer sa kojim se susrećem u psihoterapijskoj praksi odnosi se na iskustva da se klijent kraj roditelja nije osjećao prihvaćen, već naprotiv odbijen u emocionalnom smislu iako su provodili puno vremena fizički u istom prostoru. Dakle roditelj je bio prisutan ali iskustvo klijenta je da ga otac nije vidio već bi gledao kroz njega ili kraj njega kao da je duh koji za svog oca nije dobrodošao. Rijetko je kada otac nešto rekao konkretno u tome smislu ali je svim svojim ponašanjem i odnošenjem pokazivao da odbija djete od sebe i iz svog psihološkog značaja. Na taj način djete uči kako emocionalno odbijati sebe i druge te ono najgore – ne suočavati se sa svojim emocionalnim, psihološkim i fizičkim potrebama na adekvatan način. Uči da se kontrola postiže sa emocionalnim odbijanjem i napuštanje drugoga, a danas sutra i odbijanjem svog partnera i djeteta.

U drevnim kulturama ili duhovnim disciplinama često je pred nekog tko je želio biti iniciran i krenuti putem nepoznatog tragajući za odgovorima na pitanja koja su bila od njegove važnosti za smisao žiljenja, bio stavljen neki obred ili zadatak kojim je trebao zakoračiti na taj put. Taj zadatak je često uključivao riskiranje i neizvjesnost, dakle različitost od stalnosti kako bi započeo promjenu i na taj način novo učenje. Ovaj kratak uvod sam napisao kako bi se nadovezao na tekst iz prošlog broja u kojem sam spominjao vrlo štetne roditeljske obrasce ponašanja kojima posesivno vezuju svoju djecu uz sebe te kako se početi mijenjati u odnosu na štetna vezivanja. Želim  skrenuti pozornost na situacije u kojima su djeca odrastala u takvim relacijama sa svojim roditeljima da je obrazac posesivnosti, zahtjevanja, okrivljavanja i konrtoliranja bio do te mjere izražen da se djete razvilo u odraslu osobu koja na emocionalnoj razini živi i dalje tu ideju da je bez svog roditelja bezvrijedno. Jer je ideja i poruka“ Bez mene ti si ništa“ jedana od mogućih pogubnih poruka i bazičnih uvjerenja koje djete u takvoj konstelaciji počinje živjeti i u nju vjerovati. To su djeca koja unatoč tome što naizgled imaju sve uvjete za razvoj i napredak ostaju duboko u sebi nesretna i uvjerena da nemogu sama rješavati probleme i suočavati se sa zadacima i izazovima te ne potižu uspijehe.Takve odrasale osobe ostaju i dalje do te mjere vezane uz svoje roditelje da kada i ako napuste svoje domove imaju veliku poteškoću adekvatno funkcionirati sa svojim životom, svojom obitelji i svojom djecom jer su preopterećeni strahom i emocionalnim brigama za roditelje i načinom kako je roditeljima. To zna biti vrlo opterećujuće i naizgled jednostavno za nekog promatrača takve situacije no ustvari je sama osoba u velikom unutarnjem razdoru i često je prate osjećaji krivnje te nesvjesno i dalje prakticira obrasce ponašanja koji su karakterizirani brigom za roditelje i jesu li sretni, te kako da ih se učini sretnima i što sve da se učini kako bi oni bili sretni. Dakle i dalje je prisutan nesvijesno zabrinjavajući napor oko sreće roditelja i što bi roditelji mogli reći oko svakog poteza. Dakle govorim o situacijama kada mi patimo radi unutarnjih glasova i misli kojima se opterećujemo a vezani su upravo na našu dinamiku jesmo li dobro postupili iimamo li pravo na svoj život, sreću i zadovoljavanje svojih potreba. A sa druge strane disfunkcionalna zabrinutost i krivnja za zadovoljstvo načinom na koji roditelji vode i žive svoje živote, rješavaju svoje praktične svakodnevne izazove i nose se sa samoćom, tugom, strahom i ljutnjom. Da se vratim na priču sa početka teksta i podsjetim da je za svaki odmak od stalnosti potreban rizik i preuzimanje odgovornosti kako bi nešto novo naučili o sebi i svom životu. Jedan od načina za početak i prvi korak je osvještavanje načina na koji živimo i podržavamo svoje neželjeno stanje.Ako sami sa time imamo poteškoća dobro je ptražiti savjetodavno psihoterapijsku pomoć i krenuti u psihoterapijski proces rada na sebi.

Kada se za nekog kaže da je neadekvatan često se misli da nije primjeren za određenu funkciju ili zadaću, a kada je riječ o ideji roditeljstva pri tome mislim na roditelje koji nisu dorasli ulozi i funkciji koju bi trebali adekvatno obnašati prema svojoj djeci. Za razliku od raznih mogućih oblika neadekvatnosti iz pozicije roditeljskog obnašanja i odnošenja prema djeci ovdje mislim konkretno na one roditelje koji  za razliku od raznih vrsta mogućeg zlostavljanja djece uzrokuju štetu djetetu ne kroz ono šta im neadekvatno čine već kroz ono što im ne čine ili nisu činili svojoj djeci. Nisu marili za njihove fizičke, emotivne i odnosne potrebe koje su vezane uz osjećaj „ ja sam prihvaćen i adekvatan za svoje roditelje i kada se ne ponašam na način koji se njima sviđa“. Djeca  uče i zaključuju da su voljena prema načinu na koje ih roditelji gledaju, prema tome koliko ih njihovi roditelji žele grliti i držati/maziti u naručju i prema načinu na koje ih discipliniravaju.Tako istom logikom kada vide da u roditeljskom pogledu nema ljubav ipočinju vjerovati da nisu voljeni tj. Da ih roditelj ne voli, a kada ih ne žele mazit, grliti i držati u naručju počinju vjerovati vrlo jednostavno dječjim načinom da nisu adekvatni i sposobni da budu voljeni. Isti slučaj je i kod raznih drugih situacija kada roditelj prema djetetu prestaje pokazivati naklonost i privrženost (tj. Šalje mu emotivnu poruku da je neadekvatno) kada god napravi nešto što oni ne odobravaju.Tada djete počinje vjerovati da je njegova pozicija da je adekvatno da ga se voli i prihvaća vezana uz njegovo ponašanje i djela. To je temeljno potpuno pogrešna poruka jer djete povezuje sebe i svoje ponašanje kroz ideju jednakosti i zaključuje da ako se roditelj ne slaže sa nečim što ono napravi kao da se ne slaže sa njim i da nije zaslužilo da ga se voli. Jedno je postaviti granicu djetetu vezano uz određeno ponašanje a drugo je emotivna distanca radi određenog ponašanja i poruka ti si neadekvatan kao osoba radi svog ponašanja. Logika koja takvu dinamiku počinje pratiti je „da bi me voljeli moram se ponašati na način na koji to drugi žele od mene i moram se prilagoditi očekivanjima i potrebama drugih, a svoje stalno stavljati u drugi plan“. Kada odrastu takve osobe često imaju problema sa uspostavljanjem emotivnih stabilnih veza sa drugim osobama i općenito su često nepovjerljivi prema svakome tko želi sa njima uspostaviti bliskiji kontakt. Četso se dešavaju dvije krajnosti da postanu jako tzahtjevni prema drugima sa kojima su u odnosu i postaju ljepljivi očekujući da druga osoba zadovoljava njihove sve poptrebe, ili postanu jako oprezni i odbijaju mogućnost uspostave bliskog i prisnog emocionalnog odnosa. Javlja se strah da osoba koja im se želi približiti ustvari želi nešto od njih, da se ponašaju u skladu sa potrebama te druge osobe.Teško mogu prihvaćati da nekome može biti stvarno stalo do njih i da nemaju nekakva druga očekivanja prema njima. To je način na koji se neadekvatno roditeljsko fizičko, emotivno i odnosno iskustvo može integrirati u odraslu osobu. Tako  onda nemamo povjerenja da možemo biti  adekvatani i da za nekog možemo biti stvarani sa svim svojim potrebama koje mogu biti realizirane, uvažene i da nas drugi neće iskoristiti.Roditelj koji se osjeća neadekvatno u odnosu na sebe i svoju ulogu takvu emocionalnu poruku zrcaljenjem ugrađuje u djete i slijedeću generaciju. Potrebno je raditi na sebi kako bi svjesno u odraslim odnosima našli način za iscjeljivanje ovakvih povreda i osjećaja neadekvatnosti.

Organizator i nositelj edukacije je tvrtka Dugan d.o.o. u suradnji sa Institutom za Gestalt terapiju iz Wurzburg-a u Njemačkoj.  www.igw-gestalttherapie.de

Voditeljica edukacije je Sabine Engelmann.   www.se-coaching.de

Edukacija počinje u listopadu 2010 godine u Zagrebu.

Edukacija će se odvijati u Psihološkom centaru TESA Trg bana Josipa Jelačića 1/III u Zagrebu.

Trening je zamišljen na način da se rad odvija u maloj grupi max.10 sudionika.
Uvjeti za pristup edukacijskom treningu :
• Osobe s najmanje dvogodišnjim iskustvom u savjetovanju i/ili na vodećim pozicijama
• HR stručnjaci
• Treneri, Konzultanti
• Terapeuti

Predavanja će se odvijati na engleskom jeziku, tako da je jedan od preduvjeta dobro poznavanje engleskog jezika.

Po završetku edukacije polaznicima će biti izdan IGW certifikati iz Coachinga.

Certifikat izdaje međunarodni Institut za Gestalt terapiju iz Wurzburg-a u Njemačkoj.

Detaljnije informacije nalaze se na promotivnom letku koji možete pogledati ovdje Flyer Coaching

Obrazac za prijavu na edukaciju možete preuzeti ovdje – Prijavnica i popunjenog poslati na e-mail:duganv@gmail.com

Za sva dodatna pitanja mozete  mailom kontaktirati Vedranu Kurjan Manestar:

vedranakurjanm@yahoo.com ili na mob: 098 960 9616

I pogledati prilog Ukratko edukacija, cijena

ISKUSTVENU RADIONICU ‘OBITELJSKE I SISTEMSKE KONSTELACIJE’ U VARAŽDINU

Mjesto održavanja: Varaždin (adresa će biti objavljena naknadno)

Voditelj radionice: Vesna Štambuk, dr. Certificirani gestalt psihoterapeut i supervizor                 (Centar Palunko)

Vrijeme: subota, 12.06.2010. od 10 do 18 sati

Cijena radionice: 450,00 kn

Minimalan broj sudionika: 12

Najava organizatora:

Htjeli to ili ne, svatko od nas rođenjem postaje član ’svoje’ obitelji, priznate ili ne. Život u njoj teče od roditelja djeci. I mnogi roditelji misle «ako samo dovoljno vole, ljubav će pobijediti i sve će biti dobro». Život, međutim, pokazuje kako to nije točno. Katkad, roditelji moraju bespomoćno gledati kako njihova djeca, iako duboko voljena, kreću mimo njihovih nadanja drugačijim putem, … u neuspjehe, … bolesti, … pa i smrt. Ovakva iskustva pokazuju kako za uspjeh, ljubav još nešto traži. Ona traži da razumijemo i slijedimo «poredak ljubavi», skrivene sile koje povezuju sudbine članova obitelji kroz mnoge generacije. Njihovo postojanje otkrivamo tek kroz posljedice na naše živote i odnose. Kad se poštuju, donose životnu energiju, zdravlje, dobro stanje, ispunjavajuće odnose. U suprotnom, mogu stajati iza životnih nedaća, teških bolesti, nesreća, intimnih i profesionalnih neuspjeha, pa i smrti.

Metoda obiteljskih konstelacija pomaže iznijeti na svjetlost i učiniti vidljivim skrivena djelovanja tih sila, i otkriti kako obiteljska zajednica (sistem) i zapletaji poretka ljubavi utječu na živote pojedinaca te obitelji, iz generacije u generaciju. Jednom vidljivi, ovi zapletaji se u radu s konstelacijama mogu riješiti i upletene članove obitelji osloboditi preuzetih tuđih tereta, pa i sudbina. Rješenja imaju snažan i trajan učinak, otkrivaju pojedincu njegovo ‘pravo’ mjesto u obitelji, otvaraju put povezujućim odnosima, životnoj snazi i skladu obnovljenih tokova pune, zrele ljubavi … za dobrobit svih članova obitelji.

Rad s obiteljskim konstelacijama snažno i uz puno poštovanje pomaže pojedincu otkriti principe djelovanja ovih sila i kako ih primijeniti za vlastiti bolji život, zdravlje i odnose. Otkriva iscjeljujuće riječi, kretnje i rituale koji otvaraju put povratka punom toku ljubavi.

Bez obzira ako ćete sudjelovati samo kao promatrač, ili i kao predstavnik, ili ćete pak raditi «svoju» konstelaciju, otići ćete obogaćeni, promijenjeni i duboko dirnuti novim uvidima o sebi, o svojoj obitelji, ljudskoj zajednici i samom životu.

Seminar je prije svega namijenjen za:

• sve osobe koje žele bolje živjeti, naći svoje pravo mjesto u obitelji, uspjeti u životu, partnerstvu, braku, roditeljstvu, riješiti se naslijeđenih tereta, pronaći put zdravlja, obnoviti odnose ljubavi i povjerenja …

profesionalne struke:

• psihologe i psihijatre,
• sociologe i socijalne radnike,
• liječnike i terapeute,
• odgajatelje u dječjim vrtićima,
• konzultante,
• obiteljske poduzetnike … za pitanja usklađivanja ciljeva, nasljedstva ili prodaje tvrtke, izbora ljudi za poslovne funkcije, izbora stila života, usklađivanja vrijednosti i međusobnih odnosa u obitelji, u privatnom i profesionalnom području života.

Prijave slati na e-mail: duganv@gmail.com sa naznakom „prijava na radionicu iz obiteljskih konstelacija“ – obavezno navesti ime i prezime, kontakt broj telefona.

Ulaz je besplatan za sve zainteresirane, a tema predavanja vezana je uz životne scenarije ili teoriju životnih skriptova koja proizlazi iz komunikacijske – psihološko terapijske teorije transakcijske analize koji je utemeljio Eric Berne. Transakcijska analiza postoji već više od 40 godina, a nastala je početkom 60- tih godina prošlog stoljeća u SAD-u. Teorijom životnih scenarija znatno doprinosi razumijevanju nesvijesnih obrasaca i vjerovanja koja možemo usvojiti nesvjesnim putem u mladosti, a koja imaju ogromnu snagu na način na koji u sadašnjostii kreiramo svoju stvarnost i vodimo svoje živote – dakle na naš životni scenarij, kao i na „životne scenarije“ drugih ljudi sa kojima smo okruženi. Predavanje će održati Nebojša Buđanovac, socijalni pedagog te certificirani supervizor i psihoterapeut sa dugogodišnjim kliničkim iskustvom u radu sa djecom mladima i odraslima, te naročito na području prevencije i savjetovanja u slučajevima spiritualnih kriza.Nebojša Buđanovac živi i radi u Varaždinu u privatnoj praksi kao psihoterapeut. Radi i kao supervizor na raznim vanjskim projektima u Zagrebu. Jedan je od autora priručnika za prevenciju PUP-a „Modifikacija ponašanja putem igre“ i jedan od osivača Udruge Igra iz Zagreba i Udruge „Anđeli čuvari“ iz Varaždina.