Nakon perioda u kojem nisam pisao, želim započeti ovaj tekst naglašavajući neke naizgled jasne pojmove kao što su samopoimanje, samopoštovanje, slika o sebi i slika o svom tijelu. No, i prije nego se detaljnije osvrnem na ove pojmove, želim otvoriti nekoliko pitanja. Koliko ljudi živi na način da nikada nisu zadovoljni sa onime što čine, kako se ponašaju, što postižu, kako izgledaju, bez obzira koliko novaca imaju jednostavno nisu u stanju uživati u načinu na koji žive. Jedan od odgovora koji vrlo često leži ispod ovog tipa nezadovoljstva je osjećaj da nisu dovoljno dobri, te da je način na koji stvaraju, i žive svoju stvarnost, loš. I nikako da učine i postignu nešto sa čime bi bili zadovoljni. Nikada nisu zadovoljni sa svojim izgledom, izgledom svog tijela, svoje frizure, svoje odjeće, ponašanjem i izgledom svoje djece itd. Nisu zadovoljni niti količinom novca kojeg imaju, niti sa svojim uspjesima i postignućima. Ne mislim pri tome na potrebu za razvojem i za napretkom koja je duboko utemeljena u nas kao ljude i zbog koje se razvijamo i rastemo, već mislim na one ljude i one situacije kod kojih je u podlozi nezadovoljstva i želje za stalnim poboljšanjem, osjećaj niskog samopouzdanja i osjećaj da „nisam dovoljno dobar“. U takvim trenucima ljudi postaju kritični i, na određeni način, okrutni prema sebi i uvijek se oslanjaju na svoje slabosti i neuspjehe. Time stvaraju crno-bijeli unutarnji doživljaj sebe, pri čemu je dominacija samoosude i nezadovoljstva dominantna u njihovim stvarnostima. Kada se pogledaju u ogledalo vide figure koje su iz njihove perspektive automatski kritizirane. Takve osobe imaju snažnog i nemilosrdnog sabotera i unutarnjeg kritičara. Samopouzdanje je način na koji se osjećamo u odnosu na sebe kao osobu, i može biti, ako radikaliziramo koncept, visoko samopouzdanje i nisko samopouzdanje. Ako je visoko, znači da prihvaćam sebe sa svime što jesam, sa svojim dobrim i lošim karakteristikama. To znači da imam samopoštovanje, da volim samog sebe i da osjećam da sam vrijedna osoba. Nemam potrebu stalno impresionirati druge, jer sam dovoljno siguran u sebe i na neki način imam unutarnji mehanizam samovrednovanja, samopoštovanja i zadovoljstva sa sobom. No ako imam osjećaj niskog samopouzdanja to se odražava na razne aspekte moga života – posao, moj odnos sa drugima i naročito u intimnim odnosima. To se odražava i na moj doživljaj sebe kroz svoje tijelo i zadovoljstva sa vlastitim izgledom tijela. Taj osjećaj visokog ili niskog samopouzdanja proizlazi iz srži naše osobnosti i rezultat je već tako izlizane ideje (ali očigledno nikada dovoljno svjesno i odgovorno shvaćene), da se osjećaj samopoštovanja razvija od rođenja i to pod presudnim utjecajem načina na koji se naši roditelji ponašaju prema nama, osjećaju sa nama i misle o nama tijekom odrastanja. Naši roditelji su naša najvažnija ogledala jer se u njima vidimo, zaključujemo i gradimo sliku o sebi kroz gledanje kako nas doživljavaju, slušaju i kakve odnose sa nama kreiraju tijekom odrastanja. I imaju najvažniji utjecaj na način kako volimo ili ne volimo sebe.