Iz stručne literature poznati je izraz „pasivna agresivnost „ u smislu da se nekoga označava i opisuje kao pasivno agresivnu osobu. To je termin kojim se pokušava opisati ponašanje osoba koje se, koristeći strategije indirektnog otpora prema autoritetima, odgovornostima i obavezama, brane od stvarnog kontakta s ljudima koji su sastavni dio njihovih odnosa.

Pasivno agresivni stil ponašanja određene osobe prepoznatljiv je kroz simptome stalnog prigovaranja, iritirajućeg ponašanja prema drugima i izražavanja nezadovoljstva u raznim situacijama. To je način da se izrazi agresivnost i da se iskomunicira nezadovoljstvo u odnosu prema nekome s kime smo u kontaktu, a u svojoj smo osobnosti skloni pasivno agresivnom djelovanju. Pasivno agresivno ponašanje uvijek je neizravan pokazatelj ljutnje kroz kašnjenje na dogovorene sastanke npr., dogovore, gubljenje stvari, prokasrinacijt (?) , a prepoznatljivo je kod ljudi koji ne vole da im se naređuje i zapovijeda. Paradoksalno je međutim da upravo ti ljudi često bivaju uključeni u odnose u kojima takav oblik ponašanja dolazi do izražaja ( npr. upošljavaju se upravo na takovim radnim mjestima gdje imaju nadređene koji vole kontrolirati i naređivati). Osobe s pasivno agresivnim ponašanjem često nisu svjesne svoje pasivne agresivnosti te je, kada ih se suoči s njihovom agresivnošću u nekom odnosu, u pravilu negiraju. Pasivno agresivnim ponašanjem osoba zapravo manifestira svoj strah od izravne konfrontacije, misleći da bi mogla izgubiti podršku druge osobe ili ne bi bila u stanju izdržati eventualni napad druge osobe. Stoga je izbjegavanje i negiranje situacije i osjećaja ugroženosti logična posljedica koja se manifestira specifičnim ponašanjem tj. pasivnom agresivnošću.

To naravno ne mora biti i često nije svjesni strateški plan ponašanja no ponekad postaje i svjesni izbor odnosno obrazac kojeg se pojedinac čvrsto drži. Jedna od značajki odnosa u kojem jedna strana pokazuje pasivno agresivnu dinamiku je da takav odnos često izaziva otvoreno agresivno ponašanje i druge strane u odnosu U svojoj biti pasivno agresivno ponašanje je zapravo ljutnja i neprijateljstvo često karakteristično za doba puberteta no javlja se i kod odraslih osoba posebno kod onih koje su pod nečijom stegom i kontrolom ( šefova na poslu ili partnera s kojima su intimni npr.). Nesvjesna želja osobe s pasivnom agresivnošću usmjerena je na postizanje autonomije ali na indirektan način. Naime, otvoreno zastupanje sebe i suprotstavljanje drugima koji nas ugrožavaju subjektivno je neprihvatljiva opcija zbog straha od odbacivanja, odsustva vlastite potpore ili potpore druge osobe.
Pasivno agresivno ponašanje često je prisutno u partnerskim odnosima a manifestira se kroz razne oblike izbjegavanja intimnih odnosa, intimnosti, realizacije dogovora i slično. Jedna strana u odnosu naime na taj način sabotira sebe ili samo iskustvo u kojem su se partneri naizgled dogovorili da sudjeluju kao tim.