Prilozi o psihoterapiji

Definicije psihoterapije

Prije ulaska u kratko predstavljanje psihoterapijskih sustava koji su zastupljeni u radu sa klijentima unutar  tvrtke Dugan d.o.o. predstavljamo  nekoliko definicija savjetovanja  i psihoterapije.

Definicija savjetovanja prema Britanskoj asocijaciji za savjetovanje i psihoterapiju glasi: «Savjetovanje je put omogućavanja donošenja izbora ili promjene ili reduciranja konfuzije. Ne uključuje davanje savjeta ili usmjeravanje klijenta na neku specifičnu vrstu akcije. Savjetovatelji ne sude ili iskorištavaju svoje klijente ni na koji način», a jedna starija definicija iste asocijacije govori da je savjetovanje «vješto i principijelno korištenje odnosa sa ciljem facilitiranja znanja o samome sebi, emocionalne prihvaćenosti i rasta i optimalnog razvoja osobnih resursa (http://www.bacp.co.uk ).

Young (2004.) u članku o tjelesnoj psihoterapiji pojašnjava da se  semantički gledano «psyche-psiho» odnosi na djevojku koja se udala za boga, Erosa, i iz tog razloga prezentira ljudsku dušu, dok»terapija» proizlazi iz «therapeuein» što znači «namjeravati, voditi ili služiti»(www.eabp.org ).

Fredman i suradnici (Clarkson, 1998) su definirali psihoterapiju kao «formu tretiranja mentalnih bolesti i poremećaja u ponašanju kojem trenirana osoba uspostavlja profesionalni kontakt sa pacijentom i kroz definiranu terapeutsku komunikaciju, verbalnu i neverbalnu , namjerava iskorijeniti, olakšati, ublažiti, umanjiti emocionalni poremećaj, okrenuti ili promijeniti maladaptivne obrasce ponašanja, i ohrabrit  rast i razvoj osobnosti».

Također Holmes i Lindley (Clarkson,1998.) ističu definiciju psihoterapije kao «sistematska upotreba odnosa između terapeuta i pacijenta- suprotno od farmakoloških ili socijalnih metoda- sa ciljem produciranja promjena u kogniciji, osjećajima i ponašanju».

Tko može pružati psihoterapijske usluge – tko je psihoterapeut?

Važno je  podvući razliku između svjetovanja i savjetovatelja, psihoterapije i psihoterapeuta te socijalnih pedagoga, psihologa, socijalnih radnika, pedagoga, psihijatara i dr. koji mogu nakon završenog dodatnog obrazovanja/edukacije/treninga iz savjetovanja i/ili psihoterapije primjenjivati savjetovanje i psihoterapiju. Ovo je važno radi pojašnjavanja i smještavanja zanimanja psihoterapeuta i savjetnika u sferu pomagaćkih struka. Svatko tko dolazi iz navedenih struka  može po završenom kreditiranom i certificiranom studiju ili treningu iz psihoterapije ili savjetovanja, propisanom prema standardima Europske krovne udruge za psihoterapiju (http://www.europsyche.org/eap/default.asp) postati psihoterapeut neovisno koji je od gore navedenih studija prije toga završio. Tema psihoterapije postati će puno raširenija u nadolazećem periodu prvenstveno jer će se približavanjem Hrvatske punopravnom članstvu u  Europskoj zajednici kroz javne rasprave aktualizirati i namjera usvajanja zakona o psihoterapiji.

Integrativno doba psihoterapije

Sve više postoji potreba za integracijom znanja te dijalogom među praktičarima i teoretičarima različitih pristupa u psihoterapiji, a samim time i integracije saznanja različitih znanstvenih disciplina od biologije, neuro znanosti, kvantne fizike te ponovnog oživljavanja «starih» znanja zapisanih u spisima drevnih kultura i filozofa (Mindell, 1985.). Integracija psihoterapija, kako ističe Petruska Clarkson (1993), je rastući pokret u cijelom svijetu. Intelektualni relativizam i otvorenost prema znatiželji su se pokazali i dalje se pokazuju kao kolektivni fenomen kasnog dvadesetog stoljeća opisan kao post-modernizam. Unutar takvog kulturalnog idioma pluralistička tolerancija različitih perspektiva doprinosi integraciji psihoterapije i pospješuje njen rast i razvoj (Clarkson, 1993.).