Kada spominjem partnerski odnos mislim na odnos muškarca i žene koji su ili u braku ili u intimnoj vezi sa iskustvom međusobnog zaljubljivanja. U tekstu koji slijedi pokušat ću jednostavnim rječnikom objasniti Imago relacionu teoriju. Kada se zaljubimo i započinjemo romantičnu ljubav dolazi do kemijske reakcije i u mozgu se počinje oslobađati feniletilamin ili PEA (phenylethylamine). Oslobađanje PEA-e uzrokuje osjećaje olakšanja, ushićenja, euforije i uzrokuje prirodno stanje opijenosti. Istraživanja pojašnjavaju da naš mozak može tolerirati PEA-u maksimalno dvije godine (faze romantične zaljubljenosti u kojoj se u našim mozgovima oslobađa PEA). U tome periodu romantična se ljubav dešava i završava. Mi u svojem partneru vidimo na nesvjesnoj razini slične emocionalne povrede i rane koje smo i sami zadobili u procesu odrastanja – najčešće u djetinjstvu, kroz odnos sa važnim nam odraslim osobama. U tome prvom razdoblju mi vidimo u partneru sve ono što nam je potrebno kako bi se osjećali sigurno – i prisutnost straha je minimalna. Dakle doživljavamo sigurnost, podršku i razumijevanje. No nakon perioda zaljubljenosti odnos se može razvijati u smjeru svjesne i zrele ljubavi. I tada se naš individualni dojam o partneru počinje mijenjati. O partneru počinjemo razmišljati kao o osobi koja se promijenila ili o osobi koju tek sada upoznajemo. Ono što se temeljno dešava na odnosnoj razini između partnera je pojavljivanje ranjivosti koju smo doživjeli u djetinjstvu. Naše stare emocionalne rane postaju ponovno aktivne i osjetljive. Nismo svjesni da su one budna i bolna iskustva našeg odrastanja i prošlosti, već ponašanje partnera doživljavamo kao povredu u sadašnjosti. Ono čega nismo svjesni, a Imago teorija pojašnjava, je da kada mi biramo partnera na duboko nesvjesnoj razini, biramo partnera koji je imao vrlo slična emocionalna iskustva u djetinjstvu. Naši partneri u pravilu su osobe koje imaju onu „drugu stranu“ iskustva koja je nama nedostajala, a mi imamo iskustvo koje je njima nedostajalo/trebalo. Ta činjenica prilika je za pravi osobni rast u odnosu sa partnerom. Imago odnosna teorija vidi svaki brak ili ozbiljan intimni odnos između muškarca i žene kao priliku da se iscijele rane nastale u djetinjstvu i da se na taj način potiče daljnji razvoj osoba u zajedničkom dubokom odnosu. Jer suvremena istraživanja potvrđuju da nova pozitivna iskustva koja doživljavamo u odnosu potiču razvoj novih neuroloških veza u mozgu i na taj način rastemo kao osobe i kao parovi. Želimo li da naš odnos uspije i razvija se, važno je da svoja bolna iskustva iz prošlosti osvijestimo i svjesno podijelimo sa partnerom, te time stvorimo prostor za nova pozitivna iskustva odnosa. A to sve možemo postići kroz partnerski dijalog za čije ostvarenje nam je nužna međusobna predanost, osjećaj sigurnosti i sposobnost identifikacije sa partnerom (da pri tome ne gubimo sebe), no o tome ću pisati u slijedećem broju.